четвртак, 29. новембар 2018.

Za one koji pamte...


Srećan praznik, 
svima nama koji još pamtimo...

Par sličica od neđelje...

Kaže ona stara pošalica, zašto u ovom gradu, svi imaju klempave uši i visoko čelo?

Pa svako jutro kada ustanu naćule uho i kažu:
"Šta to šušti...?"

A onda skontaju, lupe se dlanom po čelu i kažu:
"Aaaa, vodopad..." 

Bilo je vrlo lepo, ljudi sjajni, ljubazni i susretljivi, gužve nije bilo, sve to deluje jako fino uređeno, samo je vreme bilo veoma loše i skontao sam da blizu samog vodopada, treba ići jedino onda kada si baš ono mahmuran ko čep, ili neđe u julu, po danu ... 

Nismo bili mamurni, bili smo jedino 'mokri ko čepovi' :D 



Kažu da je zeru niži, nego onaj iz moga djetinjstva ali je jednako lijep...


Pliva se Vrbasu udvara....


Babo, kaplje mi za vrat zeru...

Čijis' ti mali... :D ? 

Pra'o dat' velim, ni sam nisam siguran, država to školovala... :D



I za kraj čestitke, samo jedna ona, vječna...