Moj je život …
Ko kaže da se ovde u Jevropi
samo dirinči J
Mi cvrčci generalno ne
volimo ovu zimčugu. Sve ostalo nam pasuje, savršeno J Evo čim sam ja ufatio zeita za ovu priču, znači nije
baš tako ili sam ja u osnovi džabalebaroš pa balans uspostavljam ko Fukoovo
klatno… Kako god me ,,našteluješ,, bez priče ili pisanja i ne mogu.
Uželio sam se malko, bio sam
u brzinskim i kokuzovskim pripremama za put, pa dugo nisam ni dofatio tastature
i evo da to barem zericu iskorigujem a i da turim friška dešavanja ,,na papir,,
jer u protivnom očas nestanu u glečerima demencije malenkosti moje. Jes hebeno zeru al‘ nađe se timea, samo ako se ‘oće …
Nisam prvi puta u Evropi.
Doduše kao lokal patriota
mislim, tvrdim, smatram i branim vazda to mišljenje da mi i jesmo u Evropi ali
možda samo stvaramo ružan privid dok kaskamo i šenimo za zajednicom. No to i nije isto.
Definitivno imam problem sa
lap topovima. Nije mi nekako ,,na ruku,, ova tipkovnica, pa se sizifovski
prilagođavam, no izguraću priču do kraja. Valjda neće očigledno uticat’ na
kvalitet same fabule. No ovo je uspomena sa putovanja pa fabula nit’ je teška,
nit’ komplikovana.Više je ‘nako ko roman za plažu koji se odmah posle čitanja
zaboravi …
Prvi puta u životu sam u
Švici.
Da ne griješim dušu, već
kvarat vijeka skoro me familija zove i moli da dođem (pa voli i mene neko, što
ste takvi…) ali dok su bile one vize, nije mi ni na pamet padalo. Tamo negde,
onog ljeta, dok se Weltmeister ( ili kako se već veli SP na Deutchu ) igralo u
Nemačkoj, ćerka je kao nagradu za sjajan uspeh u školi, putovala u Švicu. A
prije toga ja putovao pet puta u Beograd i čekao ko najveća bijeda pred
šalterom ambasade i po cijelu noć, pod crvenom zastavom sa bijelim krstićem za
njenu vizu. I tada rekao, e neš’ vala Vojakne, makar crko. Dok ne ukinu vize
zahebi Evropo, mene viđeti neš’ garant.
Molio sam i rodbinu da joj
kupe avionsku kartu jer bi me još i transit kroz žute zastavice na plavoj
pozadini definitivno dotuko’ (Švica tada nije bila u Šengenu, doduše bolje bi
joj bilo da nije ni danas al’ malo sam ja ovde za tako krupne opservacije u
startu…)
I tako, bio sam u
međuvremenu par puta u Bugarskoj i skontao mnogo prije Angele da se zajednici
ne piše baš najbolje. Čim su ‘nake poprimali, neće dugo. Ili barem neće
lako.Nadam se da ih moj boravak neće finalno ,,utući,, J
Te tako sada, prvi puta nakon
puno godina, poslije Ante Markovića i svemogućeg rdečeg passaporta ja opet
krenu u bijeli svijet. Doduše, obzirom na vremenske prilike ovde, uskoro će stvarno
obijeliti izgleda …
Na svoj 46. rođos uvalio se
baja u autobus ,,eminentnog,, prevoznika i jug zamjenio sjeverom, tačnije
sjeverozapadom. Doduše ta ,,zamjena,, je potrajala puna 24 sata i na finalni ,,bushaltestelle,,
(nije brus haltere, nemojte vi bezobrazni brzo čitati, to se ja foliram da znam
kako se veli bus stanica a napiso’ sam pravilno tek iz trećeg pokušaja i to uz
sufliranje …) kraj bahnhofa i kraj Limata stigao ko zombi, ukočen i štrokav ko
poslije vojničkog dežurstva. Ali barem dan
bio ovde sunčan.
Odbio sam ponudu porodice da
doletim avionom do Bazela, no video sam Mađarsku (nju malo manje, bila je noć…)
Austriju, Nemačku i Švicarsku koje su uspele da mi se pokažu u svoj svojoj
ljepoti i sjaju, i u popriličnom broju kilometara, koliko je to moguće kroz
prozor bus-a i u retkim pauzama koje su trošene na koju upaljenu cigaretu i
skupocejno ,,močanje,, od po mlogo euro centi. Srećom, nama južnjacima se
bešika stegne čim čujemo cifru pa onda trpimo ko kamila J.
Jes’ al’ zato, kad običnu
vodu platim dva evrića u startu skontam đe sam ja to krenuo i dokle ću stići.
No eto dođoh.
Familija me srdačno dočekala
(rijetko dolazim pa još nisam stigao dosadit’ J ) a moje prve
impresije su nula, njente, ništica… Toliko sam bio utepan da to prvo veče osim
savršene večere, supe koja treba da uđe u spisak terapeutskih pomagala, pečenja
i savršenih salata a sve to zalivano nekim španskim, crnim ohlađenim na mjeru,
pamtim još samo učestale finalne prilaze na Kloten koji su svojom bukom
prekidali naše dugo čekane šale i razgovore.
O samom putu šta reći?
Jesam video predivne
krajeve, čiste uredne i sjajne u meni najljepšem dobu godine (malo oni ovde
kasne sa klimom, jorgovan tek procvjet’o…) ali sledeći put ako bude puta i ako
bude ponude avionom za Bazel, prihvatam bez razmišljanja … Jorgovan ću već naći
i sam.
Mađari (da i ja sam se
iznenadio, bus ide preko Mađarske a to sam saznao tek neposredno pre polaska …)
po običaju ko i svi rubni carinici, lopovi i grebatori. Mislim ,,rubni,, oni
koji trenutno čuvaju ivice ,,carstva,, od divljačnih plemena.
Svi iz busa po pet evrića da
nas na praznom prelazu ne drndaju dodatno. Obavezno putno osiguranje, izlazak
svih putnika iz busa, ker unutra (a kerovi i vani…) zatim osorljivo i šalterski
svemoćno ,,Koliko novaca nosite…?,, (kad bi znali da sam i ovu crkavicu
posudio, a ni sam još ne znam koliko mislim ostati, garant proš’o ne bih…
srećom moji poverioci su vrlo diskretni, zaradio baja tu privilegiju sa
godinama, valjda redovno vraćo … J) i hopa, baš u ponoć na rođendan ripnu brajko u
zajednicu.
Dalje sam odkunjo, malte ne
do Salczburga, a kad sam se avertio imam šta i viđeti … Slikovnica koja traje J
Sredili ljudi sve lijepo, ko
za ogledanja ili najavljenu rečenu, vojničku kontrolu soba … Sve poorano,
pokošeno i parloga ni za lijeka, da se čovjek baš poželi nereda. Veći deo
livada u ovo doba godine jarko žut, kasnije čuo zbog one uljane repice i bio
dizela. Jes’ da je formula, jedna njiva
= jedan litar, od žutog polena nemoš’ oprati ni prozore ni šajbu ni išta
što je od stakla, i da alergije urnisaše veći deo populacije al’ baš ih briga.
Veći deo metalnih krševa su prethodnih decenija već otpelali južno i istočno i
sada mogu da se igraju ekologije, električnih i bio autića.
Al’ što sam video kamaru vjetrenjača
usput, čitavu šumu, taman da izazove moj Don Kihotovski ego, no ove povisoko
nekako, nemoš’ im ništa. Upadni ugao sunca bijaše povoljan toga jutra inače bi
čovjek mogao oslijepiti od raznoraznih solarnih panela.
Zapitam se troše li ovi
struju uopšte ili je samo proizvode?
Behara nema, voćku, osim ovih plastičnih po
marketima, nigde sočio nisam. Dok nisam stigao u Švicu (juče na putu za Lucern
video sam dva orla, prava, nisko i lepa, velika baš… a popodne i ogromno jato,
orlova ima svuda pa su logično resto tice u def-u) nisam niđe video ticu, osim
onih nacrtanih na staklima pored auto puta …
I ona priča da u zajednici
nema kontrola, nije ista za sve. Ko fol, uđeš
jednom i nema frke, putuj igumane … Jes’ al’ kad bi se zezali.
Taman doćerali neđe do
Minkena, ja se razbudio, potamanio i zadnje sendviče, majke mu ga, čovjek
nekako baš ono izgladni kad su najskuplji, kad ono hopa Đurđo… Proširenje na
auto putu, kućice i kontejneri kao u Miškovo zlatno doba da neko ne uđe u
prestonicu, i policije ko na zidiću u Berlinu. Kamara.
Doduše fini momci, mladi,
opremljeni, u crno obučeni, ljubazni i nasmijani. Ne žure nikuda. Imaju i neke
ćukove a nisu oni najčuveniji, ovčari. Više ‘nako ko lovački. Ali imaju
dresove. I koga će?
Pa nas, Pazarce (ne mogu se
sjetiti imena prevoznika, neko ,,ex,, na kraju…) i srodnu raju… Laganini. Sat i po, s merakom. Radno vreme teče li
teče.
Reko’ valjda im ne plaćaju
prekovremeno, nahebasmo ovde, ostariću dodatno dok krenemo. Mališa u crnom, sa
očima plavim ko moje i nekom ogrlicom, pletenom i čudnom oko vrata, kad je
došao do mene i pogledao moju mafijašku facu u pasošu, toliko mi se unio u facu
i tako me dugo gled’o da nisam više mogo’ da zadržim dah i pomislih ,,E jebeš
ga mali, sad trpi smrad iz mojih usta (jbg, nema četkice i paste u busu…) kad
si već tako temeljit na blatobranu otadžbine...,,
Ma nije bilo ništa, pustili
nas sve dalje. Čak ni ćuko nije mor’o da zaradi beneficije u službi njuškajući
moje čarape. A jesam, obuko sam čiste pred polazak, svega mi. I gaće, i okupo
se, pa imal’ smisla da idem štrokav u Evropu?
A i šta bi našli?
Litar ljute topličanke pet
ljeta stare, za strikana, za strinu dvije tegle ajvara (što mi moje dobre
komšinice posudile, jer smo naš odavno smazali…), par knjiga za raju u svijetu
i nekoliko kutija Filtera 57, da začurim kad mi baš ono ,,prigusti…) Eee, da
sam bogdo poslušo barem ženu da ponesem još džempera, jaknu i deblje pantole
(ili mater da i duge gaće turim neđe na dno torbe…) ovako, srećom strikan
smršo, pa se grebem i za ono za šta sam mislio da neću (ostav zbog ,,mašte,,
nije došlo do gaća, još … J )
Krenusmo dalje.
Ušli i u Minhen koji izgleda
malko bolje nego poslije noćne posjete savezničkih četvoromotoraca. Prekopali
sve ulice pa makadam do branika. I tu neđe je počela i kiša i još nije
prestala. Dalje prema Švici niko nas ni pogled’o nije. Sumorno nebo se
otvorilo. Smračilo se ko da znaju da ja dolazim. Jedno šesnaest puta oko
Bregenca ušli i izašli, čas u Austriju, čas u Njemačku da više ne znaš ni đe
si. I eto ga…
Na nekoj raskrsnici šofer
kresnu mikrofon i reče da se spremimo za kontrolu na Swiss ćizi.
Pomislih, pa kakva je ovo
granica, niđe kućerka, raskrsnica tu odmah ali rekoh videćemo …
Ni nalik.
Cärinici takođe mladi,
nasmijani i ljubazni. Brzo to bi gotovo. Doduše jednog našeg saputnika, nakon
kontrole pasoša, ljubazno zamoliše da pođe sa njima i ponese sve svoje stvari.
Ni molećivo ,,warum …,, nije pomoglo. Sve su prilike da će se kući vratiti
avionom o trošku države Švicarske. Rad na ,,crnjaka,, izaš’o na viđelo izgleda
…
Dalje do Ciriha smo stigli
časkom. Malečka nekako ova državica.
Teritorijom.
Nisam ja tu dugo, imam i
nekog posla dok malo privršim, biće tu još
utisaka. A nisam ni mogao nešto rajzovati zbog ove kišurine i zimčuge, pa more
bit bidne još po neka priča dok sam ovde. Jer ovakva zemlja to sasvim sigurno
zaslužuje.
Moje prve impresije su sledeće:
Skupo u pm.
Sve uređeno i prilagođeno jednostavnosti.
Npr. u saobraćaju sve je podređeno pešacima,
biciklistima, deci i starima. Ne dao ti bog da ne propustiš pešaka na ulici ili
da te dofati malko ,,deblje,, žuto, ili da budeš ispred blica učestalih radara
krajputaša ili ,,došljaka,, (u zadnje vrijeme neke nove radare u nekim
kontejnerima samo dovezu i ostave), pa ti budi pametan, majčin sine. Ili još
gore, pravi se pametan ili probaj. I eto, ušteđevina ti može prečicom preći u
budžet dotične konfederacije, tačnije kantona gde si bio mangup.
Ili probaj da radiš nešto ,,na crnjaka,, ... Pedala bajo,
za vjeke vjekova.
Naravno da ja sebi ne dozvoljavam luksuz da donosim
sudove o uslovima života ovde. Ono fore tipa, uređenost do nivoa dosade i
otuđenja.
Skoro celi svoj razumni vek težim za nekom normalnošću.
Zato sam oduševljen ovom zemljom. Brane ljudi jedan fini i razumljiv način
života, ako, neka. Tako i treba. Tako bi po pravdi, svuda i vazda trebalo. Uostalom
ko nama, osim nas samih, brani da budemo barem lečke normalni ?
No ocene o utiscima ću ipak na kraju boravka.
Sada ću malo o doživljajima.
Srećniji sam ja no što sam teži, ipak.
Došao moj dobri klasić po mene, čovjek živi skoro stoju
km u jednom pravcu (kažem ja, braća pa to ti je ...) i vodio me vala svuda.
Dočeko ko kralja i teško je uopšte opisati koliko je dobro bilo. Jedini rizik
je bio da njegove komšije, ne zovnu, u neke sitne sate, policiju ili barem
vatrogasce jer su se ,,neandertalis balkanikus,, podtipa klasići, toliko
smijali na terasi da je to oštro narušavalu ranojutarnju tišinu njemačkog
gradića. Ujutro nam onaj Merlot sve vraćo sa kamatom... Šta ujutro, cijeli
naredni dan jbg J
Imam nekih sličica pa ću turiti pred kraj.
Svrn'o i u Šafhauzen, na Kloten (jooj šta je predivnih
aviončića tamo, bogo moj, nisam još vidio 16 - ce i 18 - ce ali imam u planu
ovih dana ...), slapove Rajne (al jbg, osim onih prvih pola sata sunca kad sam
došao u Cirih, sustigla me nekako ona Dojče kiša i ubi, sve ove dane 8-9
stepeni, džabe sam nosio onolike šorceve L ) koja je neverovatno čista.
Rajzovali čitav dan po Cirihu, ošacovo pravo,
turistićki Banhofhstr. i skonto da je
ovaj dunjaluk totalno u qu.cu.
Pa đe more jedna bundica (nešto kratko, roze, ko ,,poslovna,,
zahebavo me klasić da mi uzme za pecanja...), sat od koga je moj Heuer sto puta
bolji, ili ,, ugljenični staklić,, veličine zanoktice, imati ceduljče sa tol'ko
nula. Bem ti puru pa to je nečiji čitav život, kuća, okućnica, svake godine
more i planina, školovanje đece do punoljetstva, čak i kao samofinansirajućih
studenata u matici, i ko zna šta još ... Još ja socijalista u ilegali, a kanton
Cirih eto čuda, ko fol baš socijalističku vlast trenutno ima. Al su se
,,maskirali,, moj brale. Ne bi čovjek nikad reko J
Dalje prema jezeru naišli na hotel u kome bi i Federer i
Nole prije ulaska pogledali cjenovnik (tu nam nisu dali da se slikamo ... inače
bi u perspektivi, garavson u bijelom mundiru veći od nas obojice zajedno, sa
osmjehom porculancem, bio dovoljan signal da vatamo džadu ...) a taksiji ispred
sve ,,saudijci,, J S Audi A8 ... E da mi je tu
bit' batler ili taksodža zajebo bi pisanje do kraja života J Al' ne more ni to svako ...
Dok smo šetali
onom Štrase (nije bezobrazna no glavna J ) vidio sam i knjižaru đe će se jednom, kad ja ne
doživim, prodavati moje knjige a vi nemojte biti stipse kupujte ,,avansno,, jer
kako će knjževnik stići na Banhoff-u do ćanife kad je ufur na kosmički brod
(tako izgleda, sve ono vratanca žžžk, sve miriši, a česme niđe) samo
,,bijednih,, 2 cfr ...
Dok sam kod onoga sata sa ,,punktom,, ček'o jarana da nam
kupi one kobaje iz papirče da probamo i to, mogao sam ošacovati gužvu
prolaznika. Tito dragi, nema šta nema.
Od botoksiranih, bezobrazno skupo obučenih ... (ni upola
verovatno tako bezobrazne ne bi bile gole...), precvalih gospoja, blijedih ko
Majkl Džekson, do raje koja je za nijansu tamnija od Majkla prije slave...
Bosih, golih, tetoviranih, naduvanih, sa kerovima, bez kerova, žutih, zelenih,
neki u istim odorama (ko u Hariju Poteru, riđokosi i zrikavi...) neki sa togama
i onim čaršafima na glavi. Svijet na jednom mjestu ...
Samo zbog tih par minuta, da nije bilo ničeg drugog
lijepog, vrijedilo je doći ovde.
Pa 'bem mu mater, kako ovde more, a dole se vatamo za
vratove i noževe zbog izgleda ćune ili sa kol'ko prstiju se krstimo. E to ne
mogu svarit pa to je L
Nek sam vala doš'o da i ovo vidim pa nek ide život ...
Znači, more komotno, samo smo mi povodljive blentovine. Vazda.
Nego nešto kontam da ne upadam u klišeje ali sa mojom
iskrenošću i ne marim mnogo za to.
Sve što moje oči viđeše nije ni blizu naših ljudi. Nekako
su ovde ružnjikavi bato. Ili samo mi imamo drugačije kriterijume. Ne viđoh ovde
ni muškinje ni žemskinje lijepe ko naše ljude (na Balkan mislim, ne uvodite me
u nacionalističke torove ...) Sve nešto
pjegavo i bljedunjavo ko da nemaju šta jest'. A imaju, lično sam vidio J Mora da je do have ...
Hajd' prije no što turim sličke samo još jedna fora iz
,,finansijskog centra svijeta,, ...
Baš neđe na sredini te džade, stao ja da me pajdo slika
kraj nekake nazovi ,,umjetnosti,, ... Hrpa nekih mermenih pulcova naslaganih
tako da je čak i umjetnik sada u problemu, šta je reći htio.
Kad ono neki džulov, liči mi na terijera, pravo do moje
noge. Kontam, vide pametnog smrdlje, nanjušio me, sad će mi zašorati nogavicu.
Jesu ih istrenirali na nas južne, 'bem ti pitu gužvaru.
No ogriješih se, samo me omirisa, doš'o valjda da se
poigra, ne mazi ga ovde niko. Gazda mu otpustio onaj gajtan i priča iza
,,spomenika,, sa nekim. I ne vidim ga. Samo vidim Pujdu. Hajd' pomazim ga malo
i upitam jarana ,,Kad bi me gepio za nogu, dobijal' se ovde kak'a odšteta ? Da
mu stanem na okratki repić na kvarnjaka, u tajnos' što bi reko čika Srećko ...,,
Kaže mi klasa ,,Dobija, dobija, pomasna... Ali pripazi,
ovde je sve pod kamerama, a Pujdo ima sto puta više prava od tebe (jbg , ima i
bolje papire ako ćemo pošteno... J) nemoj da ti dobiješ muhur u ausvajs i avionsku kartu u
jednom pravcu ... Džabaka. ,,
Daklem ostade samo na igranju sa zvereom...
Ajd' dosta za prvi dojam.
Još da nađem sličke, turim ih i onda će sve biti potpuno,
za početak mislim. Familija 'oće da me vodi da gledam ljepote Švice. Ko da će
se i razvedrit malko.
U sledećoj priči ću o tome kako sam otiš'o (i vratio se
bezbeli...) sam do Lucerna. Kako me onaj glupavi GPS u povratku odveo prečicom
na brod preko ciriškog jezera (valjda tuda najbliže, šta li... ?), otiš'o tamo preko
mosta a on nazad navalio, pa navalio, a kada nisam htio platiti brod onda se
valjda naljutio, pa me uveo u centar Ciriha u 15 i 30. Kučka elektronska J
E kad sam to izborto, mogu komotno u Apolo 13, za glavnog
šofera. Što bi reko moj strikan, metar - dukat ... Jedva.
Od svih ljepota ja bih najradije skokn'o do obližnjeg,
nešto kao sportskog aerodroma (vidim i čujem ispod donje baze lete neki matori
Junkersi i Daglasi...) ako mi budu dali možda se uslikam u nekom Spitu ili
Mustangu ... a kud ćeš veće sreće. Da šmeknem malko okoliš i pohvalim se i svojim
zvanjem (il' ih samo zeru isprepadam... u fazonu ,,zver sa juga,, J bije nas loš glas, jbg J)
Na Klotenu me garant neće pustiti do F ova pa onda mora
'vako.
Što se brda i dolina tiče, toga imam i u Bosnien i to
meni ljepših, a sa Vrbanjom se i onako ni jedna rijeka meni mjerit' ne može.
Izvini Rajno, čista si i predivna, no ja volim ipak drugu... Možda na Buku zeru
više tukne ali na tvojim slapovima nisam nikada ganj'o pastrmku pa sry J.
Što se sjaja i bogatstva tiče, Dino je to već najbolje opisao
u pjesmi po kojoj ide naslov. Jeste ovde sve skoro pa savršeno ali meni fale
moji. Gigo najviše a i ostali poprilično.
Odoh sređivati slike, veća mi je muka dok ih umanjim no
svo ovo pisanije.
Ajde zdravi bili i pozdrav iz Jevrope od nesuđene Bajernove
špicoke ... tj. mene.
Klasići na ,,djelu,, J
Kako li je ovaj ,,sletio,, o'đe ... J ?
Naoblačilo se, k'o da će padat' nad Rajnom ... J
Banditen piloten, prihajal na Kloten J
Radovane, kol'ko je sati ? Ne mogu ti reći, raspričaćeš J ...
Ovde će se prodavati, pa požurite J ...
Jes' ima skupljih, ali nema vala boljih ... Ovo je samo zbog keza J
Hamo, žiku mu glave (i zubića ovo još malkićak J )...
Evo Pujde podno ,,umjetnosti,, J Mislim jednog, od dvojice (ovaj ljevlji na sliki je sa
papirima J )...
Hemingvej on position J ... He, he, a ovaj jado iza kao nešto ,,mušičari,, ...
'Bem ti šetnju, ovde sam već bahildiso ... A ispala mi i dokumenta ...
Ajd' zdravi bili.
Tipkamo se, što bi Ledeni reko' ...
Srećan put pajdo i hvala za sve, slike i resto J
Odupri se pokušajima asimilacije... dok se bude dalo :)
ОдговориИзбришиEvo borim se kolko mogu :)
ОдговориИзбришиAli izgleda da će biti ono ko što bi antologijski rekao Zoran Radmilović u Radovanu III :)
,,Juriš na njihovu stranu ...,,