Baš sam uživao pred
praznike.
Vinarija iz mog mesta je objavila
konkurs čiji opis dajem u prilogu i na
koji sam se sa zadovoljstvom prijavio, jednom šaljivom, afirmativnom pesmicom ...
Da se zeru i pohvalim :)
Javio mi juče moj drugar Borivoje da sam eto dobio i sitnu nagradu u
vinu (pogledati kraj stranice) i zamoliću oca Makarija (u narodu poznatijeg kao moga Jovajšu :) ) da ode
na Dan Sv. Trifuna u Vinariju, da uživa sa prijateljima, i ponosan "preuzme" nagradu :)
Iskreno se zahvaljujem
organizatorima ove lepe manifestacije, Drušvtu "Prosveta" Čelinačkim
novinama, samoj Vinariji "Jungić" koji čuvaju uspomenu na život i delo
Slavkanovo, i koji tako promovišu kulturu i književnost, kako mladih našeg
zavičaja, tako i nas bajatih :)
Posebno se zahvaljujem mojim
prijateljima, članovima žirija (da nemam protekciju tamo zar mislite da bi i
bio jedan od laureata :) ? ) jer su, kao što i sami znate, prijatna iznenađenja
neuporedivo ređa u životu, a samim tim, logično i dragocenija od ovih
"drugih" :)
A ovo pred nama je sasvim sigurno
takvo ;)
Znate da su moje pesme
uglavnom samo nekakve drage "priče" pa ako zanemarite sitne "muke po
metrici" zbog "fabule radnje" onda evo i cele pesme, uživajte ;) Sve nazive lokaliteta našeg kraja lako ćemo pojasniti ... Možda bi najbolje bilo da dođete u Čelzi da vas povedem (vino je stvarno izvrsno :) ).
Dok se sve pesme sa konkursa
ne pojave u našim "Čelinačkim novinama" ili eventualno nekom budućem
zborniku, da ovoj barem ovako damo zeru premijerne
ekskluzive :)
'Fala drugari :)
Zdravi bili.
Živjeli :)
I poslušajte "savete"
poslednjih strofa, vazda nekako "upale" ... ;)
Svetlost, blagost i lepota,
tajna mudrog su života...
Nisam
više tako često ovde, u mom kraju,
od
kad majke nema, sve je puno teže.
Neki
novi klinci me samo po čuvenju znaju,
setan
pamtim drage međe, bogaze i vreže ...
Tog
proleća punio sam četrdeset pet,
par
dobrih kolega doveo da vide lepotu,
odavno
sam dovršio svoj poslednji let,
doživeo
stvarno puno moćnog u životu ...
Majske
kiše tukle, nama iz inata,
Vrbanja
se jogunila, k'o što nije fino.
Od
pecanja nema vala težega zanata,
pa
smo mi te dane proveli uz vino.
Prvi
put tad probah Šikar i Balatin.
Nisam
neki znalac i nije što je naše,
bi
mi draže što sam ovog neba sin,
meni pravo "legli" posle prve čaše.
Na
rođendan ipak granu, krenusmo u gljive.
Ka
Jungama, Markovcu čak i zeru dalje,
prolazeći
poznate šumarke i njive,
ne
brinite neću ovde sve sitne detalje...
Kad
smo baldisali, našli par vrganja,
Moj
Jovo predloži ,,Da vidite vinariju o kojoj svi pišu...
da
vidite prizor o kome se sanja,
i
par boca ponesete Vašima u Nišu...,,
"Daj
ćale odmori, nismo na Floridi..."
pomislih
u sebi, al' ne rekoh glasno.
Šta
to novo u Čelziju ima da se vidi?
Izbismo
na brdo, bi mi odmah jasno...
Ipak
nisam bio svedok svih lepota,
kad
se manje nadaš, za još bar tri života
sretneš
prizor božanskih, nestvarnih krasota,
skriven
brojnim redovima bogatih čokota...
Divna
kuća, sa širokim tremom,
i
urednim zgradama, složenim u nizu
ljubavlju
i radom oslikanom temom,
možda
nisu raj, al' su sasvim blizu...
Dobra
gazdarica, žurno Željka zove,
"Uđite
u kuću..." osmehom nas nudi,
Taman
posla, štrokavi na tepihe nove,
mi
smo danas samo pravi šumski ljudi :-)
Uto
stiže Želja, nasmejan, u znoju,
ispruženom
rukom, stiska srdačnoga...
"Haj'mo
do podruma, popijte po koju..."
k'o
iskreno što se dočekuje svoga...
A
tamo k'o bajka, među buradima,
svuda
blista prohrom i miriše hrast...
Još
dobrih trenutaka u životu ima,
sa
takvima nazdraviti bila mi je čast...
Častili
se lepo, mog "značajnog" jutra...
Dobio
na poklon butelj, berbe sjajne,
Goran
se našali "I meni je rođendan sutra..."
a
gazda šeretski "A ti onda sutra, navrati jarane..."
Sunce
se ušunja, negde od Crkvišta,
taman
da obasja zlatnu tečnost čaša,
koja
poput nekog dragog pristaništa,
vrati
nas u luku što je mirna, naša...
Već
sam mator čovek, kosa mi je seda
sve
me teže išta ostavlja bez reči,
no
ovakvo vino magijom izgleda
i
u ovim godinama sve probleme leči ...
Stajali
smo tako, kao odrpanci,
sa
skupim čašama i tečnošću zlatnom,
Šikar
nas zbližavao, bili manje stranci,
oduševljen
društvom, takvim rođendanom...
S'
razlogom sam Željku lično, rekao odavno
čovek
je sa vizijom, i tu nema zbora,
ovaj
konkurs dalje slavi to prezime slavno,
i
dobro im brate stoji zvanje dobrotvora.
Slavkana
sam poznavao, nastavnik nam bio.
Slušao
kad recituje, maestralno to je znao.
Nek'
bar 'vako dugo živi, baš je zaslužio,
kad
mu je već onaj život tako malo dao...
Honorar
ne tražim, ništa mi ne treba,
ponosan
što svega ovog bejah deo.
Samo
kaplju Tamjanike ispod vedrog neba,
i
ta kap će lako opravdat' ep ceo.
Kad
stignete, Vi sa bocom vina,
prošetajte
nekad do moga Jovana.
Samoća
je grozna, tuga, patnja i tišina.
Eto
moje nagrade, kad nazdravi s Vama.
Volim
jako moj Čelinac, kao i on mene.
A
sada se srećom imamo i ponosit' čim.
Svaka
čast Jungići, loza nek' ne vene,
neka
teku Tamjanika, Šikar, Balatin...
U
vinu je istina, mudri, stari rekli bi Latini.
Mnoge
važne postulate, srećom, sada i ja znam.
Zato
s' vama dižem čašu još jednoj istini ...
I najbolje vino je k'o sirće, kad ga piješ sam
...
Probajte,
sa dragima nazdravite, okusite nektar neba,
kao
munja s' Barakovca, prođu dani nam života,
čoveku
sa vinskom čašom, ipak tako malo treba,
da
smisao bitisanja budu svetlost, blagost i lepota...
Napisao
u Nišu 12.12.2015. god:
Eskić Vojislav,
svaka cast, majstore!
ОдговориИзбришиСамо речи хвале, да цитирам мог несуђеног течу Боскета „Свака част мајсторе"!!!
ОдговориИзбриши